RTL-ova Potraga donosi priču o dvojcu koji cijeli život lovi otrovnice

Riđovka je najotrovnija zmija Europe. Naša riđovka. Zato što se bosanska ljutica križala s posavskom ljuticom. Ako vam se, kojom nezgodnom prigodi u kući ili dvorištu zatekne zmija - njih želite u blizini. Darko i Vlado su zmijolovci.

"Od Rijeke, Istre, Makarske, Bjelovar, Čakovec, Osijek, Županja, da ne nabrajam da ne izostavim mjesta, Karlovac. Od poskoka, bjelice, riđovke, bjelouške, ribarice, svukulje, drvolaš", rekao je zmijolovac Darko Karamazan

Jednom kada ih ulove - zmije vraćaju u prirodno stanište. "Dolazimo na teren, vršimo potragu, pretragu, hvatanje zmije i izmještanje u prirodu, većinom to bude šuma u državnom vlasništvu", rekao je Vlado Lađarević.

"Pa ja sam naučio da ih poštujem, nisam grub prema njima, kada ih moramo uloviti, kao kada netko uzgoji svoje pile ili prase. Tako sam i ja prema tim zmijama imao uvijek neko poštivanje", rekao je Darko.

"Strastven i dinamičan posao"

Nema mjesta u Hrvatskoj gdje nisu hvatali zmije. Zovu ih ljudi osobno ili preko pozivnog centra 112, a za lov imaju dozvolu Ministarstva zaštite okoliša.

"To je jedan strastven i dinamičan posao. Po struci sam agronom, volim životinje. Svaka intervencija je zanimljiva, predstavlja određen izazov", rekao je Vlado.

Darko se ovim poslom bavi 40 godina. Zmije je, nekad davno lovio za Imunološki zavod i farmaceutske kompanije iz regije. Sada toga više nema, pa zmije hvata u domovima. No, za to nije plaćen jer ni lokalna, ni nacionalna vlast nemaju sluha za ono što radi.

"I išao sam u Ministarstvo zaštite prirode koji su mi obećali, svih tih godina da će mi oni pomoći, natječaj će biti ovakav pa onakav pa kada smo ušli u Europsku uniju, iz fonda EU će biti sredstva ovaka onakva i ostalo je na ničem i ja sam sada ostao u blokadi. Ja sam za svoj rad koji sam radio džabe sam ostao dužan", rekao je Darko.

Sve vrste u Hrvatskoj su zaštićene

A oni štite ljude od zmija, ali i, u većini slučajeva, zmije od ljudi. Jer sve vrste u Hrvatskoj su zaštićene.

"U Hrvatskoj preko 90 posto zmija iz straha strada od ljudi. Ljudi ih jednostavno zatuku lopatom. A mi smo jedini koji smo trenutno ovlašteni od strane Ministarstva da vršimo zaštitu, odnosno namjerno izuzimanje životinja iz prirode i vraćanje u stanište", rekao je Vlado.

Početkom mjeseca u Ivanić gradu, a onda sutradan u Solinu. Bliski susreti sa zmijama ovih su dana česti. Nikad nisu ugodni.

Zna to i baka Kata koja dogodovštinu od prije 6 godina pamti kao da je bila jučer.

"Otvorila sam pećnicu, kad sam pogledala, zmija je bila unutra smotana kao burek. Ja sam brzo lupila vratima i maknula se", rekla je Kata Šulc iz Podvinja.

Od otrovne riđovke spasio ju je upravo Darko. "Ja kažem: 'Darko, koliko sam ja sada dužna tebi?', on kaže: 'Ništa'", prepričala je Kata.

"Nakon par minuta od ugriza počele su me stezati žile"

U dijelu oko Slavonskog Broda puno je riđovki pa ponekad netko nastrada. Anto je prije 30-ak godina kada mu je bilo 11, iz prve ruke doznao da ugriz otrovnice nije bezazlen.

"Prije je bilo to normalno, bos hodati svagdje. Tata je otišao u ribe, ja sam otišao za njim, nisam ga mogao naći. Ugrizla me za prst na nozi. Nakon jedno, šta ja znam, par minuta, su me počele žile stezati, peći, mučnina. Tu sam reagirao, potrčao sam kući, što je još gora stvar", rekao je Anto Srbalja iz Šumeća.

Do trenutka kada je stigao do bolnice mogao je micati samo očima. Ubrzo je završio u komi iz koje se probudio nakon 2 dana. "Otac je ljut. Ali dobro je, sve je u redu, prošlo je", rekao je Anto.

"Zmije su mi iz vreće pogjegle van"

Darka zmija nikada nije ugrizla, ali je nekoliko puta bilo blizu. Jednom je lovio zmije za Imunološki i stavljao ih u vreću.

"Zmije su mi iz vreće pobjegle van, jedna mi je pala u čizmu. Nisam je osjetio odmah, tek kasnije i pogledam u čizmu i kada sam pogledao u čizmu, zmija je iskočila van. Bio sam sabran, smirio sam se, pustio sam je da iziđe van. Mogao sam je uhvatiti, da je odnesem, da je prodam, ali nisam. Kad me nije ugrizla, zahvalio sam se zmiji, ona je otišla dalje živjeti, ja sam otišao svojim putem", rekao je Darko.

Zmije hvataju posebnim štapovima pa stavljaju u kutije.

"Zamolio bih one koji love zmije da ih ne hvataju za rep, jer je opasnost da ih može ugrist. Ona se može uvinut do gore i ja sam toliko obazriv da zna", rekao je Darko.

Poskok je opasniji od riđovke

Iako je riđovka najotrovnija, poskok je za ljude opasniji jer pri ugrizu pušta više otrova. "Poskok je svakako najpoznatija otrovnica u Hrvatskoj. Riječ je o vrsti koja ima širu rasprostranjenost, od obalnog područja preko planinskog i velikog dijela kontinenta. Riječ je o vrsti koja je prilično velika i koja živi prilično eksponirano i mirno", rekao je kurator za gmazove, vodozemce i ribe Zoološkog vrta Ivan Cizelj.

Lani je izvanbolnička hitna medicinska služba obavila 70 intervencija vezanih uz ugriz ili sumnju na ugriz zmije otrovnice i pritom je tek 3-oje pacijenata primilo serum.

"U Hrvatskoj ima 15 vrsta zmija, od čega su samo 3 vrste otrovne, odnosno opasne za čovjeka. To su poskok, riđovka i planinski žutokrug. Planinski žutokrug je najmanje poznata i najmanje u sukobu s ljudima iz razloga što živi na visokim nadmorskim visinama", rekao je Ivan.

Zmije su izvor antigena

Iako Imunološki već 7 godina ne proizvodi zmijski protuotrov, još održavaju hladni pogon. U Brezju imaju laboratorij i farmu životinja. Tu se proizvodila tzv. hiperimuna plazma koja je bila prva faza razvoja.

"Zmije koje se ovdje nalaze su nama izvor antigena. Znači mi, postupak se zove mužnja zmija. Mi prikupljamo otrov pri tekućoj frakciji i nakon sušenja, odnosno dehidracije, on se razrijedi i tada čini antigensku osnovu za imunizaciju konja", rekao je voditelj Odjela za proizvodnju antiseruma i uzgoj pokusnih životinja Hrvoje Šindler.

To se potom ubrizgava u konja i čeka da on na taj otrov stvori imunitet. Pritom utjecaj otrova na konja nije ni približno jak kao kod čovjeka. "Te životinje, od njih onda uzimamo krv i iz te krvi izdvajamo tekuću frakciju plazmu koju onda pripremamo za preradu. Kako bi došli do finalnog proizvoda", rekao je Šindler.

U posljednjih 5 godina proizvodnje Imunološki zavod proizveo je oko 64 tisuće bočica. Više od 90% proizvoda plasirano je na inozemno tržište, a ostatak je bio dovoljan za Hrvatsku. Posljednje kapi dragocjenog seruma iskoristili smo u studenom prošle godine.

"To je biološki pripravak, kojem su glavne karakteristike sterilnost i učinkovitost. On se tako i prosuđuje. Dakle njegov deklariran rok valjanosti se procjenjuje po tima parametrima. Tako da vi možete, teoretski, testiranjem tog biološkog pripravka produljiti rok valjanosti", rekao je Šindler.

Uz ljude, serum se koristi i za životinje. A specifičan je jer pokriva otrove čak 5 zmija otrovnica, dok uvozni često štite samo od 1 vrste. Zato se u Imunološkom svi nadaju da će u budućnosti opet proizvoditi i dotad su u niskom startu.

"Planovi za budućnost su tamo gdje smo stali, da samo nastavimo. Pod a - nastavak proizvodnje zmijske hiperimune plazme, pod b - ovi uzgoji laboratorijskih životinja da se samo pokrenu", rekao je Šindler.

Ako vas ugrize zmija, važno je ostati miran i pozvati pomoć

Zmijski serum je važna i nezamjenjiva terapija. Ako vas zmija ugrize, važno je ostati miran i pozvati pomoć. U prirodi je izbjegavati, a ako uđe u kuću - pozvati Darka i Vladu.

"Nisam vam ja neka stručna osoba da sam naučio stručan biti, da znam njihovu genetiku. Ja sam samo jedan lovac koji zna, moja možda specijalnost u svemu tome je što ja znam gdje se ta zmija može skriti. I to je ono što ja koristim", rekao je Darko.

I dobro da koristi, jer da nema njih, možda bi bilo puno više ugriza. Jer ono što se u gradu lakše zaboravi je da smo mi, baš kao i životinje, dio prirode i da s njima moramo živjeti.

Ana Trcol

ČLANOVI UDRUGE "ZMIJOLOVAC" SVE TRAŽENIJI

Pronalazili su ih pod krevetom, u ormaru, u kuhinjskim elementima, pećnici...

Nakon relativno kratke i blage zime, a potom i dugog sušnog razdoblja, što im itekako pogoduje, zmije su ovih dana vrlo aktivne. U potrazi su za hranom, a počelo je i parenje, jedne druge traže i prevaljuju veću udaljenost. Zemlja je još uvijek poprilično hladna i čim zagrije, zmije izlaze van i griju se, zavlače se u travu i raslinje. Velik su problem i neobrađene površine u Slavoniji, u napuštenim selima. To je idealno stanište za glodavce, a za njima dolaze i zmije.

Edukativni projekt

- Dok su sela bila napučena, mačke su reducirale broj glodavaca, a kokoške u slobodnom uzgoju izjele bi zmijski pomladak oko kuća i na taj se način održavao prirodni balans. Divlje svinje, koje su tradicionalno reducirale broj zmija, sada su se okrenule lakše dostupnoj hrani zbog interakcije s čovjekom i masovne poljoprivrede. Isto vrijedi i za ptice, koje su sve više žrtve prometa i pesticida - ispričao nam je inženjer agronomije Vlado Lađarević, koji je s najpoznatijim hrvatskim zmijolovcem Darkom Karamazanom krajem prošle godine osnovao Udrugu za zaštitu životinja "Zmijolovac", sa sjedištem u Šumeću kod Slavonskog Broda. Pripremili su edukativni projekt "Učimo o zaštiti ljudi i zmija" koji će uskoro početi provoditi, a brošura ovih dana ide u tisak.

- Očekujemo podršku svih slavonskih i turistički orijentiranih županija, gradova i općina kako bismo mogli stanovništvo i educirati što u situaciji kada susretnete zmiju, kako nas pozvati i kako ćemo vam pomoći. Jer u strahu su velike oči i ne mogu svi znati radi li se o zaštićenoj, zmiji otrovnici ili ne - kaže Lađarević. Upozorava da su kazne za ubijanje zmija jako velike, od 7.000 do čak 30.000 kuna.

- Zbog koronavirusa svi smo se jedno vrijeme povukli u kuće, zmije su počele zaposjedati veća područja nego inače, sve su bliže ljudima i sve češće ćemo se susretati - napominje. Novoosnovana udruga bavi se preventivnom zaštitom ljudi i životinja i edukacijom s naglaskom na posebno zaštićene životinje, prije svega u izvanrednim situacijama hvatanjem zmija iz kuća, automobila, ureda, skladišta, škola, vrtića, bolnica, vikendica i vraćanjem u prirodno stanište.

U kući 13 zmija

Jedina u Hrvatskoj ima rješenje Ministarstva zaštite i energetike za namjerno hvatanje i premještanje jedinki strogo zaštićenih vrsta zmija na području Hrvatske za razdoblje od 1. ožujka do 1. studenoga 2020. Darko i Vlado spoj su dugogodišnjeg iskustva i stručnosti, na intervencije odlaze na poziv uglavnom uznemirenih građana koji im se svakodnevno javljaju, traže savjete i pomoć, šalju fotografije zmija, raspituju se… Dosta aktivnosti odvijalo se u turističkim mjestima na moru, u Lici i Slavoniji. Najbolje za sve je, napominju, kada dođu na lice mjesta i zmiju uhvate za 15-ak minuta. Ali to ne bude uvijek tako. Često se satima pregledava kuća i sve mora prevrnuti jer su zmije vrlo vješte u skrivanju. Pronalazili su ih pod krevetom, među odjećom u ormaru, u kupaonici, u kuhinjskim elementima…

Bilo je raznih slučajeva i iskustava. Lani su intervenirali i u osnovnoj školi u Komletincima nakon što je učenik otvorio ormar za preobuku, a iz njega je izašla zmija. Srećom, nije bila otrovnica, radilo se o običnoj smukulji, no u školi je zavladala panika.

- Kada idemo na intervenciju, nikada ne znamo što nas čeka, je li riječ o otrovnici ili ne, to saznamo tek kada je uhvatimo - kaže Darko Karamazan. Prisjeća se slučaja iz Podvinja kada je baki Kati, nakon što je poplavila rječica Glogovica, zmija ušla u kuću, vidjela ju je u kuhinji. Sve je pregledao i nigdje je nije bilo. Pronašao ju je pećnici plinskog štednjaka, bila je u tavici, sklupčana u krug kao slavonska kobasica ili bosanski burek, kako je rekla baka Kata. A bila je riječ o otrovnici riđovki. Intervenirali su i u jednom naselju u Općini Veliki Grđevac, gdje je u kući obitelji s četvero male djece bilo čak 13 zmija. Srećom, nisu bile otrovnice. Prije nekoliko dana Vlado ju je u Osječkoj ulici u Slavonskom Brodu na poziv vlasnika vadio iz bunara.

Nakon hvatanja, svaku jedinku prije vraćanja u njezino prirodno stanište, na državni dio šume ili zemlje, pregledavaju, prepoznavaju, mjere i važu. Moraju snimiti GPS lokacije hvatanja i puštanja zmije, sve to potkrijepiti fotografijama i zapisnik poslati u Ministarstvo zaštite okoliša. Krajem travnja, na poziv lokalnih ribiča na jezeru Pjeskara kod Lipika, pomoću užeta za vuču automobila od sigurne smrti spasili su 30-ak kilograma teškog dabra koji je upao u šaht.

Marija Lešić Omerović

Najpoznatiji hrvatski zmijolovci u akciji: "Kad vidite zmiju, najbolje je da ju samo zaobiđete"

U Hrvatskoj živi 15-ak vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug)

S dolaskom proljeća bude se i zmije koje kreću u potragu za hranom, partnerom pa nisu rijetki njihovi susreti s izletnicima, planinarima, a tu i tamo put ih zna dovesti i u nečije dvorište pa čak i kuću. Zbog tople zime ove se godine može očekivati i veći broj zmija u prirodi.

Poznato je da u Hrvatskoj živi 15-ak vrsta zmija, od kojih su samo tri otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug), dok je preostalih 12 neotrovno i neopasno.

Mnoge su zaštićene, a kazne za ubijanje zmija idu od 7000 do čak 30.000 kuna.

Darko Karamazan i Vlado Lađarević iz Šumeća pokraj Slavonskog Broda osnivači su Udruge za zaštitu životinja "Zmijolovac". Udruga je jedina u Hrvatskoj koja se bavi zaštitom zmija otrovnica s naglaskom na posebno zaštićene životinjske vrste, gmazove – zmije i druge životinje.

Rade volonterski, dolaze po pozivu uglavnom uznemirenih građana, no pokušavaju da im dio troškova pokriju grad ili općina na čijem području hvataju ponajviše zmije.

"Uhvatio sam dvije riđovke i jednu bjeloušku ovdje. Ako grad ne bude prihvatio financiranje ovakvih aktivnosti, mi nećemo moći odgovoriti na pozive građane. Grad bi trebao zaštititi građane. Ako zmija uđe u kuću u kojoj su žena i djeca, pa recite, tko može živjeti tako", kaže Darko Karamazan prvi ovlašteni i najpoznatiji zmijolovac u Hrvatskoj.

Životinje hvataju i vraćaju u njihova prirodna staništa, ali na državni dio šume ili zemlje.

"Kad vidite zmiju najbolje ju je ne dirati, zaobići i zvati Udrugu Zmijolovac koja će ju izmjestiti. Zmije idu za hranom, glodavcima pa je preporuka svima čistiti oko kuće i u kući", kaže Karamazan.

Zmijolovci brodskog kraja hvatali zmije u Brestovcu, a na jezeru Pjeskara kod Lipika od sigurne smrti spasili dabra!

Mnogo je razloga što se divlje životinje približavaju naseljima, dolaze u kuće i stanove, te radne pogone. Neke životinje opasne su za čovjeka pa ih je neophodno uhvatiti i odstraniti. U takvim u slučajevima podosta je problema. Primjerice lovci nisu nadležni za hvatanje divljači unutar naselja, kao ni odstrel. Pomoć se zatraži i od vatrogasaca.

Javnosti nije poznato da u Brodsko-posavskoj županiji djeluje Udruge za zaštitu životinja Zmijolovac u selu Šumeće. Njihova spasiteljska nedavno je na jezeru Pjeskara kod Lipika spasila je dabra od sigurne smrti

- Dabar je ostao u šahtu kraj jezera, nije mogao izaći, lovci tvrde da nisu za to nadležni, pa sam pozvao udrugu Zmijolovac – kaže Saša Nikšić, ribočuvar društva „Slavonac“ iz Lipika. Iako su udaljeni oni su se odazvali pozivu, a bili su oprezni jer dabar ima oštre zube i može ugristi.

– Nije ga bilo lako izvući. Pokušali smo s hvataljkama za zmije, ali nije išlo, odmah ih je izgrizao. Donijeli smo uže za vuču automobila koje smo mu uspjeli spuštanjem u šaht navući preko glave i prednjih nogu dabra, te ga pomoću njega izvući – objasnio je dopredsjednik udruge Zmijolovac Vlado Lađarević iz Slavonskog Broda, koji je u ovoj akciji sudjelovao zajedno s predsjednikom Darkom Karamazanom iz Šumeća. Životinja teška tridesetak kilograma bila je uplašena, ali i vrlo agresivna, no na kraju je sve dobro završilo. Dabar je spašen i vraćen u prirodu.

Prema riječima Predraga Livaka iz Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim područjem Požeško-slavonske županije prije toga ovi zmijolovci su hvatali zmije u Brestovcu, gdje su na poziv mještana uhvatili dvije!

- Imamo problema sa financiranjem, pogotovo ovakvih akcija kao ove u Brestovcu i Lipiku, te u drugim udaljenim mjestima, a upitno je kako naplatiti troškove – kaže Vlado Lađarević.

Takvih akcija zasigurno će biti još. Udruga ima odobrenje za spašavanje zaštićenih zmija, a zatražit će ga za još neke zaštićene životinjske vrste. Potrebno je naći rješenje barem za financiranje ove jedinstvene udruge što uključuje i intervencije. Budući je riječ o spašavanju i očuvanju zaštićenih životinja zasigurno bi te troškove trebala snositi država kao što je to slučaj kada navedene životinje pričine štete na poljima ili stajama. Ima i razmišljanja da ova udruga treba potpisati ugovore sa stožerima civilne zaštite na razini županija što podrazumijeva njihove intervencije, te podmirenje troškova za njih.

Autor: Jelenko Topić

Bjelica ili Eskulapova zmija (Elaphe longissima ili Zamenis longissimus) je ako izuzmemo kravosasa najveća europska zmija.

Ova do oko 2 m dugačka i vitka neotrovna zmija izvrsna je penjačica po drveću. U mladosti se hrani gušterima, dok se prehrana odraslih sastoji od glodavaca, krtica i rovki, mladih ptica i jaja koje ubija stezanjem ili gušenjem tako što prvo počne gutati žrtvinu glavu. Ženke u leglo ležu 5-8 jaja u lipnju/srpnju.

Bjelica je u Hrvatskoj i okolnim zemljama jedna od najčešćih zmija i može se susresti od krajnjeg juga do sjevera Hrvatske. Područje njene rasprostranjenosti ide od Španjolske preko cijele južne i središnje Europe do Kavkaza.

Osim naziva bjelica i Eskulapova zmija, mogu se susresti i nazivi obična bjelica, smuk ili guž. U stručnoj literaturi u nas se pored latinskog naziva uobičajeno rabe nazivi bjelica i Eskulapova zmija. Naziv bjelica nastao je po blijedožutom trbuhu zmije. Smuk ili guž su općeniti nazivi za slične neotrovne zmije.

Ova je vrsta također povezana s grčkom mitologijom i poviješću medicine. Prema mitu oko Asklepijeva štapa bila je omotana Elaphe longissima. Asklepijev štap ne smije se zamijeniti s Hermesovim štapom (krilati štap s dvije zmije). Ova je vrsta pronađena i na nekim mjestima u Austriji i Njemačkoj gdje su bili podignuti rimski lječilišni hramovi. Kod ove vrste ondje je otkriven i amelanizam (albino) i melanizam.

Bjelica se pojavljuje kao medicinski simbol, Asklepijev štap.

Kao i sve zmije, i bjelica je ugrožena te je u Hrvatskoj kao i drugdje u Europi strogo zaštićena vrsta.

Zbog navedenog udruga Zmijolovac djeluje na području cijele Hrvatske.

Intervencijama na terenu štiti ljude u strahu koji ubijaju sve zmije između kojih i bjelice, hvata te ih vraća u prirodno stanište.

U Republici Hrvatskoj žive tri vrste otrovnica – poskok, riđovka i planinski žutokrug. Kod sumnje na ugriz zmije otrovnice treba izbjegavati i najmanji pokret, a ruku ili nogu na kojoj je ugrizna rana valja imobilizirati. Oko pet do deset centimetara iznad mjesta ugriza ugrizeni ekstremitet najbolje je podvezati srednje jakim stiskom kako bi se zaustavila venska i limfna cirkulacija, a radi usporavanja širenja otrova u organizmu. Važno je da se ne podveže prečvrsto kako se ne bi zaustavila arterijska cirkulacija. Nužan je hitan prijevoz ugrizene osobe ili životinje u najbližu zdravstvenu ustanovu. Primjena zmijskog protuotrova nezamjenjivo je sredstvo terapije. Sprječava razvoj teške kliničke slike trovanja koja, u nekim slučajevima, može imati smrtan ishod.

Antitoksin za otrov europskih zmija (konjski) upotrebljava se samo za liječenje nakon ugriza zmija iz porodice ljutica (Viperidae), rod Vipera. Polivalentni antitoksin neutralizira apsorbirani otrov zmije. Zbog svog kapaciteta da štiti od otrova čak pet vrsta zmija ljutica (V. ammodytes, V. berus, V. aspis, V. xantina i V. lebetina) ovaj proizvod je jedinstven u svijetu.

Primjena zmijskog protuotrova Imunološkog zavoda najbolji je jamac sigurnosti i zaštićenosti ljudi i životinja od posljedica ugriza ovih europskih zmija otrovnica.

Strah od zmija zove se ofidiofobija i jedna je od najraširenijih fobija - zahvaća otprilike jedna trećina ljudi u razvijenim zemljama. Zašto se ljudi boje zmija? U nastanku ofidiofobije kod neke osobe važnu ulogu igraju kulturološki (vjerski), povijesni, ponekad i eko-biološki čimbenici.

Dolaskom toplijih dana zmije se bude iz zimskog sna i kreću u potragu za hranom, a dolaskom hladnijih dana zmije traže mjesto za prezimljavanje. Zmije nemaju kalendar na zidu izbe, izaći će uvijek kada je toplo... nažalost kratkotrajno „bablje ljeto“ sad ih je izvuklo svojom toplinom te će prestankom toplih dana ponovo krenuti u svoja skloništa ili potražiti nova.

Problemi nastaju kad se ugodno spoji s korisnim za ove reptile. Pokrenuti mirisom glodavaca (obično miševa i voluharica) koje također ovih dana traže toplo priležište za predstojeću zimu one krenu u naše domove i/ili industrijska postrojenja. Što nam je činiti?

U Hrvatskoj živi 15 vrsta zmija, od kojih su samo 3 otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug), dok je preostalih 12 neotrovno i neopasno. Zbog blage klime u Hrvatskoj su zmije vrlo široko rasprostranjene. Ako zovete policiju oni vam ne mogu i ne znaju pomoći, vatrogasci također, tek 112 vas može uputiti na jedinog zmijolovca - Darka Karamazana. Nakon cijelo-životnog iskustva ovaj poznavatelj reptila s otrovnim nakanama kaže;

Nisu sve zmije opasne, a mnoge su i zaštićene, nažalost u preporukama Ministarstva zaštite okoliša za susret s bićem nakon 100 milijuna godina njegove uspješne evolucije, nedostaje ono najvažnije - tko će iznijeti zmiju iz vaše kuće ili radnog prostora? - kaže Karamazan.

Naš sugovornik Ističe kako je veliki problem nepostojanje ikakve dežurne službe koja je dužna pronaći i uhvatiti zmiju, i na tu činjenicu, kaže, bezuspješno upozorava već godinama. A potreba za intervencijama sve je više zbog klimatskih promjena.

Država odgovorna

Trebalo bi ih odmah pokupiti dok se sunčaju i vratiti u prirodu, što dalje od naseljenog mjesta jer kada naraste trava i izraste raslinje, tad ih je teško pronaći. Zmije ne vole jako sunce i zavuku se u travu - pojašnjava Karamazan. Smatra da bi država trebala plaćati usluge hvatanja zmija jer one su "njezino vlasništvo". Ako plaća štete od nepogoda i divljači u čemu su onda reptili izuzetak?

Ako je država vlasnica životinja, ako je zaštitila zmije i propisuje i naplaćuje kazne za njihovo usmrćivanje, onda je obvezna zmiju i iznijeti iz kuće privatnoga vlasnika – kaže iskusni zmijar i dodaje. U kući nađem riđovku pod krevetom. Nitko od ukućana se ne usudi pomoći mi, a kako da sam podignem ležaj i istovremeno uhvatim zmiju? Bez pomoćnika je to jako teško. Ljudi me zovu i noću, najviše je intervencija u automobilu ili garaži. Provedu dan u prirodi, zmija im se zavuče u automobil, tamo joj je toplo, ljudi je dovezu kućama i onda nastaje problem.

Najbolje za sve je, napominje Karamazan, kada dođe i uhvati je za 15-ak minuta. A često satima pregledava kuću i sve mora prevrnuti jer su zmije vrlo vješte u sakrivanju. Većina zmija koje je uhvatio u kućama uglavnom su bile bjelice, a otprilike 20 posto otrovnice. Prije nekoliko godina je, kaže, dvije riđovke i jednu bjeloušku uhvatio uz ogradu dječjeg vrtića u Slavonskom Brodu. Problem smo nadam se sada konačno počeli rješavati. Uz pomoć prijatelja ing. Vlade Lađarevića osnovali smo „Udrugu za zaštitu životinja Zmijolovac“.

Udrugu Zmijolovac

Udruga je za sada stacionirana u Slavonskom Brodu jer su posavska sela zapadno od Broda desetljećima hvatala otrovnice za potrebe farmaceutske industrije radi izrade protuotrova, što je nakon Domovinskog rata i uništavanja te industrije u RH prestalo. Na poziv odlaze gdje god je potrebno, Dosta aktivnosti odvijalo se u turističkim mjestima i na sjevernoj strani Velebita. Pojedine vrste ljutica iskoristile su depopulaciju Like, a neke su se proširile za čovjekom u gradove prilagodivši prehrambene navike. Problem je što su neobrađen površine u Slavoniji došle do napuštenih sela što čini idealno stanište za glodavce.

Za njima dolaze i zmije. Dok su domaćinstva bila napučena, mačke su reducirale broj glodavaca i time uklanjale prehrambenu osnovicu reptila, a kokoške u slobodnom uzgoju izjele bi zmijski pomladak oko kućanstva te se održavao prirodni balans. U Dalmaciji tu je ulogu imao zmijoliki gušter Blavor latinskog imena Pseudopus apodus. Hranio se istom lovinom kao i poskok, ali je jeo i poskokove mlade. Sad je često žrtva prekomjerno izgrađenih prometnica u Primorju što je pogodovalo povratku poskoka. Divlje svinje koje su tradicionalno reducirale broj zmija sad su se okrenule lakše dostupnoj hrani zbog interakcije s čovjekom i masovne poljoprivrede. Isto vrijedi i za ptice koje su sve više žrtve prometa i pesticida.

Očekujemo podršku svih slavonskih i turistički orijentiranih županija, gradova i općina kako bi mogli stanovništvo i educirati što u situaciji kada susretnete zmiju, kako nas pozvati i kako ćemo vam pomoći. Naša udruga postojat će preventivno i vršiti edukacije, a djelovati u izvanrednim situacijama i vršiti hvatanje zmija i odbijanje zaštitnim repelentima na području cijele Hrvatske, jer u strahu su velike oči i ne mogu svi znati radi li se o zaštićenoj, zmiji otrovnici ili ne. Zmije nisu ništa krive, one samo idu za glodavcima, a njih je sve više jer preživljavaju zimu što se prije klimatskih promjena nije događalo - naglašava Lađarević.

U biblijskoj mitologiji zmija je tajanstveno, dvolično biče, nadnaravnih moći i znanja, čiji ugriz može usmrtiti čovjeka. Glede „paklenska rabota“ zmije u Edenskom vrtu dovela je do izbacivanja ljudi i njihove smrtnosti. Međutim, u kulturama koje nisu prakticirale kršćanstvo i judaizam, zmije najčešće ne predstavljaju zlo nego su simbol mladosti i vječnosti.

Lađarević navodi i preventivno djelovanje. Osim kurative – hvatanja i premještanja zmije razvili smo i upotrebu repelenata koji odvraćaju i zmije i glodavce. Sam postupak premještanja za zmiju je bezbolan, ali ona kao i svako živo biće u divljini pamti stres susreta s ljudima i nauči ih nakon toga izbjegavati. Udruga od ministarstva zaštite okoliša očekuje produženje ovlaštenje za izuzimanje zmija i vračanje u prirodno stanište, od lokalne uprave i samouprave podršku i pomoć, a od građana razumijevanje. U krajnjem i zmije imaju svoje mjesto pod kapom nebeskom.

Zoran Grgić, mag. ing.

U preporukama Ministarstva zaštite okoliša nedostaje ono najvažnije - tko će iznijeti zmiju iz vaše kuće, kaže Karamazan

Dolaskom toplijih dana zmije se bude iz zimskog sna i kreću u potragu za hranom, u što su se protekle nedjelje uvjerili i stanovnici zagrebačkih naselja Prečko i Vrapče, koji su osjetili nelagodu kada su dugačke zmije ugledali u dvorištu, ali i na drvetu. Ministarstvo zaštite okoliša dalo je preporuke za postupanje u slučaju susreta sa zmijama, između ostalog i nošenje odgovarajuće odjeće i obuće. Napominju da će zmije pokušati ugristi jedino ako se osjećaju ugroženo i prestrašeno. U Hrvatskoj je ukupno 15 vrsta zmija, od čega su tri otrovnice (poskok, riđovka i planinski žutokrug), a strogo je zaštićeno 12 vrsta.

Najpoznatiji hrvatski zmijolovac Darko Karamazan (55) iz Šumeća kod Slavonskog Broda već je kao 12-godišnjak s ocem hvatao riđovke za Imunološki zavod i Plivu, koji su ih otkupljivali radi proizvodnje seruma. Tim se poslom bavio više od 30 godina. I nakon što je prije desetak godina prestao, uznemireni i uplašeni građani i dalje ga zovu kada u kući, automobilu ili pomoćnim prostorijama ugledaju zmiju.

Već imao intervencija

Intervencije je imao diljem Hrvatske. Zvali su ga i lani u rujnu kada su se pojavile zmije u dječjem vrtiću u Makarskoj, na čijoj je ogradi osvanuo natpis "Molimo na oprez zbog uočenih zmija", što je šokiralo roditelje. Utvrđeno je ipak da se radilo o neotrovnoj šari poljarici, koja se s cijelim leglom preselila na ljuljačke i tobogane.

- U Ministarstvu su sve lijepo napisali, ali u njihovim preporukama nedostaje ono najvažnije – tko će situaciju riješiti na terenu i tko će iznijeti zmiju iz vaše kuće! - upozorava Darko. Ističe da je veliki problem nepostojanje ikakve dežurne službe koja je dužna pronaći i uhvatiti zmiju, i na tu činjenicu, kaže, bezuspješno upozorava već godinama. A potreba za intervencijama sve je više.

- Vjerujte mi da sam se već umorio. Već više od osam godina radim džabe, ostavljam svoj posao kod kuće i odlazim na teren, a troškove mi nitko ne nadoknađuje. Žao mi je ljudi kada se nađu u takvoj situaciji jer ni ja nikada ne bih mogao prenoćiti u kući u kojoj je zmija, ali pitam se dokle ću moći ovako - priznaje.

Ovih je dana već imao pozive građana i nekoliko intervencija, a najezdu zmija tek očekuje. Zemlja je još uvijek poprilično hladna i čim zagrije, zmije izlaze van i griju se na suncu. U svibnju im počinje parenje, jedne druge traže i tada su najaktivnije

Država odgovorna

- Trebalo bi ih odmah pokupiti dok se sunčaju i vratiti u prirodu, što dalje od naseljenog mjesta jer kada naraste trava i izraste raslinje, i onda ih je teško pronaći. Zmije ne vole jako sunce i zavuku se u travu - pojašnjava Karamazan. Smatra da bi država trebala plaćati usluge hvatanja zmija jer one su "njezino vlasništvo".

- Ako je država vlasnica životinja, ako je zaštitila zmije i propisuje i naplaćuje kazne za njihovo usmrćivanje, onda je obvezna zmiju i iznijeti iz kuće privatnoga vlasnika - kaže.

- U kući nađem riđovku pod krevetom. Nitko od ukućana se ne usudi pomoći mi, a kako da sam podignem ležaj i istovremeno uhvatim zmiju? Bez pomoćnika je to jako teško. Ljudi me zovu i noću, najviše je intervencija u automobilu ili garaži. Provedu dan u prirodi, zmija im se zavuče u automobil, tamo joj je toplo, ljudi je dovezu kućama i onda nastaje problem – priča Karamazan.

Najbolje za sve je, napominje, kada dođe i uhvati je za 15-ak minuta. A često satima pregledava kuću i sve mora prevrnuti jer su zmije vrlo vješte u sakrivanju. Većina zmija koje je uhvatio u kućama uglavnom su bile bjelice, a otprilike 20 posto otrovnice. Prije nekoliko godina je, kaže, dvije riđovke i jednu bjeloušku uhvatio uz ogradu dječjeg vrtića u Slavonskom Brodu. Pojašnjenje smo zatražili i u Ministarstvu zaštite okoliša, ali do zaključenja ovog broja nije stiglo.

Spreman je organizirati dežurstvo

Karamazan ima obrt koji je registriran i za hvatanje zmija i posjeduje potrebno rješenje. Predlagao je da obuči nekolikor ljudi, organizira dežurstvo i da 24 dnevno budu na raspolaganju. Uz određenu naknadu koja će pokriti troškove odlazili bi na intervencije. A bavili bi se i uništavanjem gnijezda jednako opasnih stršljenova i hvatanjem rojeva pčela. Morali bi imati i vozilo s rashladnim uređajem, poštovati svu propisanu proceduru - kada uhvate zmiju, javiti se inspektoru, napraviti zapisnik i zmiju pustiti u prirodu, u najbližu državnu šumu, nikako u privatnu. Zmije su zaštićene, ne smiju se dirati ni ubijati.

Marija Lešić Omerović

Darku Karamazanu iz Šumeća kod Broda nitko ne nadoknađuje troškove

Ljudi me zovu sa svih strana, čim vidim nepoznat broj, odmah znam da je nekome zmija u kući. Jučer sam išao na intervenciju u Slavonski Brod, dan prije zvao me čovjek iz Rijeke, zmija mu je ušla u kanal u garaži i molio me da dođem i uhvatim ju, trebao sam ići i na Psunj, ali bio sam spriječen, pozivi su svakodnevni, govori nam poznati zmijolovac Darko Karamazan iz Šumeća kod Slavonskog Broda, koji je ovih dana zatrpan pozivima uspaničenih građana.

Krivi topli dani

S dolaskom toplih proljetnih dana zmije izlaze iz zimskih skrovišta i kreću u potragu za partnerom i hranom, a ljudima ulaze i u kuće, pomoćne prostorije, u automobile. A svi u pomoć tada zovu Darka, koji zna prepoznati vrstu, kada je zmija opasna, gdje se voli skriti i kako je uhvatiti, a ima i posebna kliješta i sanduk. Nalazio ih je pod krevetom, među odjećom u ormaru, u kupaonici, u kuhinjskim elementima, pa čak i u pećnici. Tim se poslom bavi od djetinjstva kada je s ocem hvatao zmije za Imunološki zavod i Plivu koji su ih otkupljivali radi proizvodnje seruma. Zmije su zaštićene, ne smiju se dirati ni ubijati, a nema više ni lova (u kojem je iz prirode izuzimano i dvije-tri tisuće primjeraka godišnje) pa ih sada ima više nego prije. Ljudi bacaju hranu, miševi se kote, otrovnice se njima hrane i tu si stvaraju staništa i razmnožavaju se. Najotrovnija zmija na koju nailazi na terenu je riđovka, a dosta su rašireni smukovi i bjelice, šarene zmije koje imaju trokutastu glavu i podsjećaju na riđovku, ali neće ugristi.

- Ljudi se boje, i ja ih razumijem. Zar mislite da bih ja spavao u kući u kojoj je zmija? To si uopće ne mogu zamisliti - ustvrdio je Darko.

Država ne vodi brigu

Ističe da je veliki problem nepostojanje nikakve dežurne službe koja je dužna pronaći i uhvatiti zmiju, i na tu činjenicu, kaže, upozorava godinama. On već devetu godinu radi besplatno, odlazi na teren, troši svoje vrijeme i gorivo, potreba za intervencijama sve je više, a troškove mu nitko ne nadoknađuje.

- Ako je država vlasnica životinja, ako propisuje i naplaćuje kazne za njihovo usmrćivanje, onda je obavezna da zmiju i iznese iz kuće privatnoga vlasnika. Država o tome treba voditi brigu. Razgovarao sam s brodsko-posavskim županom da se i Županija uključi u rješavanje ovog problema, predlagao sam da o tome razgovara i s drugim slavonskim županima. Poziva građana sve je više, ali pitanje je koliko ću financijski to još moći podnijeti - upozorava Darko. Više ne može naći ni čovjeka koji će s njim otići na intervenciju i pomoći izmaknuti ormar ili podići krevet kako bi on mogao prići zmiji.

- U Uredu za zaštitu životinja u Zagrebu prije nekoliko godina su mi rekli da narod jednostavno mora naučiti živjeti sa zmijama. Odgovorio sam: Hajde da vam donesem nekoliko riđovki, pustim ih u hodnik pa da vidimo kako ćete se vi stručnjaci snalaziti, pokažite mi kako se to radi. Rekli su mi da ih provociram i izjurili me van. Oni su zmiju zaštitili, ali nisu odredili tko će je ukloniti ako nekome dođe u kuću. Žena ima četvero djece, već pet dana spava u tuđoj kući i moli me i kumi da dođem, ne smije otići u svoju kuću po bočicu za bebu. I što bih joj ja trebao reći? Neka nauči djecu na to da im u kući živi i zmija! Pa nije to mačka ili pas! - revoltiran je. Kada uhvati zmiju, mora se javiti inspektoru u Vinkovce i potom je odnijeti i pustiti u prirodu, u najbližu državnu šumu, nikako u privatnu, jer time riskira tužbu.

Karamazan ima obrt koji je registriran i za hvatanje zmija i posjeduje potrebno rješenje. Uz određenu naknadu koja bi mu pokrila troškove i stvorila obvezu izlaska na teren na svaki poziv Službe 112 ili direktno od građana ustrojila bi se dežurna služba koja bi 24 sata dnevno bila na raspolaganju. A bavila bi se i uništavanjem gnijezda jednako opasnih stršljenova i hvatanjem rojeva pčela.

- Trebao bih imati i obučiti nekoliko ljudi te organizirati dežurstvo, nabaviti vozilo i opremu, jer građani me nekada zovu i u ponoć, kao neku večer s vikednice jer im je ušla zmija u auto i ne mogu kući. Neka država osmisli na koji način to regulirati i platiti ljude. Godinama su me zavlačili i obećavali da će mi priznati rad i trud, a na kraju sam završio u blokadi jer nisam podmirio obveze. Nisam mogao jer ništa nisam ni zarađivao - ogorčeno zaključuje.

Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ